Proizvođači hrane često dodaju konzervanse u prehrambene proizvode kako bi ih održali svježima. Svrha ovih konzervansa je ukloniti mikroorganizme koji bi mogli razgraditi i pokvariti hranu. Osim uobičajenih aditiva poput šećera, soli, octa i alkohola, sada se na etiketama hrane nalaze i manje poznati sastojci poput natrijevog benzoata, kalcijevog propionata i kalijevog sorbata.
Međutim, nova studija objavljena u ACS Chemical Biology od strane znanstvenika sa Sveučilišta u Chicagu otkrila je da jedan od najčešćih konzervansa ima snažne učinke protiv patogena, kao i na korisne crijevne bakterije koje nas održavaju zdravima.
Studija se fokusirala na nisin, popularni lantibiotik koji se koristi u proizvodima poput piva, kobasica, sira i umaka. Iako se nisin dobiva iz bakterija koje žive u mliječnim žlijezdama krava, ljudski mikrobiom također proizvodi slične lantibiotike. Istraživači su analizirali javnu bazu podataka genoma ljudskih crijevnih bakterija i pronašli gene za proizvodnju šest različitih lantibiotika koji potječu iz crijeva. Zatim su u laboratoriju proizveli verzije ovih lantibiotika kako bi testirali njihove učinke na patogene i korisne crijevne bakterije. Otkrili su da lantibiotici ne samo da ubijaju patogene, već i korisne bakterije.
Ovi nalazi sugeriraju da lantibiotici prisutni u hrani mogu negativno utjecati na naše crijevno zdravlje. Crijevni mikrobiom je zajednica mikroorganizama koja igra važnu ulogu u probavi hranjivih tvari i zaštiti od patogena. Ako antimikrobni konzervansi indiscriminately uklanjaju korisne bakterije, mogli bi omogućiti oportunističkim patogenim bakterijama da prouzrokuju štetu našem organizmu.
Iako je ovo istraživanje jedno od prvih koje pokazuje osjetljivost korisnih bakterija na lantibiotike, znanstvenici također traže načine za iskorištavanje antimikrobnih svojstava ovih spojeva za poboljšanje našeg zdravlja. Boljim razumijevanjem strukture i aktivnosti lantibiotika, mogli bi pronaći načine za suzbijanje mogućih negativnih učinaka dok iskorištavaju njihove korisne osobine.
U zaključku, važno je razmotriti neočekivane učinke konzervansa hrane na naš crijevni mikrobiom i tražiti rješenja za promicanje zdravog ravnotežja unutar našeg tijela.
Odjeljak s često postavljanim pitanjima (FAQ):
1. Što su konzervansi hrane?
Konzervansi hrane su aditivi koji se dodaju prehrambenim proizvodima kako bi ih održali svježima i spriječili rast mikroorganizama koji bi ih mogli oštetiti.
2. Koja je funkcija konzervansa u hrani?
Konzervansi imaju za cilj ukloniti mikroorganizme koji bi mogli razgraditi i pokvariti hranu, produžujući tako njihov rok trajanja.
3. Koji su neki uobičajeni primjeri konzervansa?
Osim uobičajenih aditiva poput šećera, soli, octa i alkohola, na etiketama hrane također se nalaze sastojci poput natrijevog benzoata, kalcijevog propionata i kalijevog sorbata.
4. Što nedavna studija otkriva o konzervansima hrane?
Studija otkriva da jedan od najčešćih konzervansa, nisin, ima snažne učinke protiv patogena i korisnih crijevnih bakterija za naše zdravlje.
5. Što je nisin i u kojim se namirnicama nalazi?
Nisin je lantibiotik koji se koristi u proizvodima poput piva, kobasica, sira i umaka. Dobiva se iz bakterija koje žive u mliječnim žlijezdama krava.
6. Koja je važnost crijevnog mikrobioma?
Crijevni mikrobiom je zajednica mikroorganizama koja igra važnu ulogu u probavi hranjivih tvari i zaštiti od patogena.
7. Kako lantibiotici prisutni u hrani utječu na naše crijevno zdravlje?
Lantibiotici prisutni u hrani mogli bi negativno utjecati na naše crijevno zdravlje, jer bi mogli indiscriminately ukloniti korisne crijevne bakterije, ostavljajući prostor za oportunističke patogene bakterije.
8. Postoje li načini za iskorištavanje antimikrobnih svojstava lantibiotika bez negativnog utjecaja na naše crijevno zdravlje?
Znanstvenici traže načine za iskorištavanje antimikrobnih svojstava lantibiotika za poboljšanje našeg zdravlja. Boljim razumijevanjem njihove strukture i aktivnosti, mogli bi pronaći načine za suzbijanje mogućih negativnih učinaka dok iskorištavaju njihove korisne osobine.
Povezani resursi:
– Sveučilište u Chicagu
– ACS Chemical Biology
